ponedjeljak, 2. studenoga 2015.

Kad se male ruke slože....





Jeste li čuli za čovjeka po imenu Imhotep? Ne, ne onaj zli čarobnjak stasa ugodna ženskim očima od 9-99 iz mlakih, ljetnjih, holywood-skih uspješnica Mumija 1-2, već persona čiji se uspješno obavljeni posao u najmanju ruku može izjednačiti s čistom, primjenjenom magijom. Tada, u sam osvit civilizacije, ljeta gospodnjeg 2686. prije Krista na ponosni tron staro-egipatskog kraljevstva i uz blagoslov boga sunca Ra zasjeo je faraon Zoser, utjelovjenje boga Horusa na zemlji i sam božansko biće, voljeni vođa i vrhovni sudac. Svidjelo se ovo njemu, ljudski ego nije niti do danas značajnije evoluirao, pa je čovjek odlučio da i nakon smrti obavlja sve ove zahtjevne funkcije i naravno, bude na raspolaganju kako svome narodu, tako i bogovima. Načinit će fantastičan pothvat! Konstruirat će građevinu koja će mu biti direktan kanal sa sazvježđima s kojih su bogovi došli u tamnim dubinama vremena i ujedno podsjetnik tisućama budućih generacija kako je njihov voljeni vođa zauvijek s njima i prati njihove živote u milenijumima koji dolaze.
Hm, grandiozna ideja još grandiozniog ega, no nimalo lak zadatak. Što mu treba? Sumerani su mu u naslijeđe ostavili način udruživanja ljudi koji danas zovemo organizacija i koja služi da bi se ostvarili pothvati koje individua nikada ne bi mogla svladati sama. Odlično, ljudi i pogrbljenih leđa nikada ne manjka, no treba mu netko na koga se može osloniti i tko će usmjeravati njegovu bogovima danu želju u smjeru realizacije. Treba mu pravi vođa čija će snalažljivost, intuicija, predanost poslu i odgovornost biti siguran temelj za ostvarenje dotad nezamisliva cilja. Tko je za to bolji nego njegov vjerni savjetnik Imhotep čija je inteligencija nadaleko poznata, a liječničke vještine legendarne?! I tako, praotac svih menadžera, vjerni savjetnik i osoba od povjerenja uspješno je zgotovila posao. Rezultat je vidljiv i danas kao što to svjedoči slika objavljena ispred ovoga teksta. Rodilo se vođenje i zajedništvo u ostvarivanju ciljeva. Motiviranje ljudi zbog osvajanja visina koje sami nisu mogli niti zamisliti.
Na svu sreću, puno se toga promijenilo od razdoblja simpatičnog nam Imhotepa, motivacijske tehnike koje menadžeri danas primjenjuju u modernim organizacijama oslanjaju se na poticanje osobnosti, ne više na strahu od kazne, projekti su manje grandiozni i vremenski dohvatljiviji, leđa su uspravljenija. No, osnovni pricip ostao je isti. Kako čovjek može ostvariti djela koja nadilaze i njegove najsmjelije snove? Puno udruženih ruku i umova, ravnopravnih u iznošenju ideja i vođenih sposobnim pojedincima koji planiraju, organiziraju, vode i kontriliraju, sposobno je izgraditi piramide, istraživačke flote jedrenjaka, izgraditi utvrde i gradove, poslati čovjeka na Mjesec, učiniti računalo dostupno svakom čovjeku i izvući zemlju iz dugogodišnjeg recesijskog ponora.
Možemo li kao moderni ljudi naučiti nešto od starog, dobrog Imhotepa? Naravno, ako čovjek prvenstveno ima zadovoljavajuću količinu samopouzdanja i hrabrosti, voljan je biti uporan i predan, zna prenijeti energiju svoje karizme na najbliže suradnike i pravilno ih motivirati, niti spomenik koji će trajati tisuće godina nije nedostižan. Učenje, predanost, vjera u sebe i svoje ljude temeljne su vrline zajedništva.
Aleksandar Makedonski, legendarni, makedonski vojskovođa koji je proširio Helenizam duboko na istok i povezao nebrojene civilizacije, pod čijim je sandalama bio tada cijeli, poznati svijet i koji je tada imao samo 26 godina, rekao je :"Ništa nije nemoguće za onoga tko pokuša."

Autor: Darko Balaš

Nema komentara:

Objavi komentar