Energija života...

Energija je svuda oko nas, ona je pokretač svakog impulsa života, bilo to sjeme koje klija u toplini zemlje, bilo to topli osjećaj koji cvjeta u srcu nakon prvog susreta, bila to misao u stvaralačkom umu umjetnika. I nije naš izabor, jer u stvari, niti nema izbora. Ona je izabrala nas jer se kroz nas manifestira u svim oblicima stvaranja. Čak i kada nam se čini da je ne vidimo srca okrenutih tegobama koje stvaraju iluziju njene odsustnosti, ona nas čeka da joj se vratimo u toploj riječi prijatelja, skrivenom pogledu ispunjenom osmjehom koji blijesne prema nama na ulici, nepreglednoj ljepoti pejzaža koja oduzima dah i u malom cvijetu što je ljepotom pobijedio suhu oporost pustinje. Ne, nema izbora, jer energija smo mi sami i sve oko nas.

Čest izbor koji čini veliki broj ljudi je zaborav, zaborav kako su se nekad radovali odlasku na more, bakinim kolačima, odlasku na sladoled i svim drugim malim stvarima koje su uzimali zdravo za gotovo. Izabrali su zaboraviti ljepotu življenja. Spustili energetsku razinu na bezvoljnost plaćanja računa, zavist susjedu s većom plaćom, vječno okrivljavanje drugih za svoje vlastite probleme. Odabrali su zonu sigurnosti, gdje im se neće dogoditi neugodnost odbijanaja niti oštar ujed razočaranja. Odustali su i postali nesretni.

No, na svu sreću, energija nije zaboravila njih, ona će se uvijek, upornošću Sizifa, pokušati probiti na površinu i raskinuti čvrsti oklop straha koji smo izgradili oko sebe. Kao sitno kljucanje negdje daleko u rubu uma, iznenadni osjećaj za koji niti ne znamo od kamo je došao, do otvorenih signala poput znakova koje ćemo primjećivati svuda oko sebe. Energija je sam stvoritelj koji se želi materijalizirati kroz naše uspjehe, našu sreću i našu kreativnost. Jer kao i on, na njegovu sliku, čovjek je stvoren kako bi stvarao, opredmetio sebe kroz bilo koji oblik djelovanja. I kada nam se čini da smo potpino sami i zaboravljeni od svih, prevareni, prazni i poput ispuhanih balona čekamo vjetar života da nas opet pokrene, mi živimo u potpunoj laži.

Zastanimo na tren, podignimo glave iz kakofonije užurbanosti u koju smo se upleli i negdje na dnu srca osjetit ćemo pulsiranje koje će sve više rasti kako  mu budemo posvećivali sve više pozornosti. Energija života! Mi sami, sposobni za bilo što!

Autor: Darko Balaš

Ja volim tebe...

Iznutra zvijeri, izvana ljudi
Svatko bez dokaza sudi
Prijetvorni, tuđe nesreće gladni
U biti, svi zajedno jadni

Zašto se nismo nikamo makli?
Zašto si nismo srca dotakli?
Zašto robujemo vijesnicima straha?
Zašto smo hipnotizirani, bez daha?

Kamo su nestale lijepe riječi?
Kakva to sila dobrotu priječi?
Postali smo taoci vlastitog ega
U tmini se skrivamo, od bilo čega

Brodovi duhova što lutaju sami
Ne naziremo put u vlastitoj tami
S navučenom zavjesom od zlobe
Radi, spavaj i kupuj Robe!

A možemo toliko toga
Stvoreni svi s tragom Boga
S moći kreiranja svemira ljepote
Stanimo, udahnimo, spasimo živote

Pružimo ruke, zagrlimo jadne
Ispunimo duše ljubavi gladne
Dovoljno je samo zrno vjere
Kako možemo davati bez mjere

Nikakva sila nije ukrala dobrotu
Sami smo zaboravili ljepotu
Pronađimo ju i pronaći ćemo sebe
Recimo strancu: "Ja volim tebe"!

Autor: Darko Balaš

Drvo ljubavi...

 

Bez nje sva su jela bezukusna, bez nje sva su mjesta prazna, bez nje svaki je korak usamljeno tumaranje po pustopoljini svijesti. Bez nje ne bi proljeće rađalo novi život u oku dječaka, bez nje jesen bi bila samo siva prethodnica zime bez plodova koje nosi u njedrima. Bez nje bili bi ovdje samo kao kap prolaznosti u nemilosrdnom vihoru milenija, bez nje ne bi bilo sjaja u oku prijatelja, bez nje bili bi samo sasušene grane na prastarom drvetu besmisla. Bez nje ne bi ni postojali. Bez ljubavi...
Ona donosi svjetlo u oku, ona pobjeđuje vrijeme jer nikada ne može umrijeti,ona i zimu čini zelenom. Ona je dah stvaranja, utkan u svaki korijen samog postojanja, ona drvo besmisla transformira u prelijepog diva kojem se divi svemir i koji će svojom krošnjom od magije dotaknuti zvijezde. A svaka naša grana, isprepletena s drugim granama u igri dodira i podrške, učinit će ga još moćnijim. A to je vrijedno cijele priče. Zar ne?

Autor: Darko Balaš

Energija kreacije...

Nikada, nikada ne dozvolimo da energija stvaranja koja nam je darovana samim našim rođenjem nestane pod pritiskom racionalnih godina, lošim iskustvima koja nose oprez pretvoren u zaštitnu ogradu od straha i pogrešnim djelovanjem ljudi čije je znanje isključivo reaktivno u osiguranju golog opstanka. Ta iskra božanske inteligencije koja svjetli u svakome od nas pretvara se u plamen jedino kreacijom, našom odlukom da se usudimo i otvorimo svoju umjetnost ka svijetu koji nas okružuje. 

Kada stvaramo, tada živimo, bez obzira na što se to stvaranje odnosilo. Budimo proaktivni u realizaciji svojih najsmjelijih snova, dozvolimo energiji da nesputana pokaže svu svoju snagu manifestirajući se kroz novi život koji smo donijeli na svijet, sliku, nadahnutu riječ prijatelju ili tekst koji će zagolicati umove i dotaknuti srca onih koji ga čitaju. Energija ne može umrijeti, može samo biti potisnuta pod teretom predrasuda i straha od odbijaja i neuspijeha. 

Smrt je jedino zaborav da je ona uvijek prisutna u nama.

Autor: Darko Balaš