Energija života...

Energija je svuda oko nas, ona je pokretač svakog impulsa života, bilo to sjeme koje klija u toplini zemlje, bilo to topli osjećaj koji cvjeta u srcu nakon prvog susreta, bila to misao u stvaralačkom umu umjetnika. I nije naš izabor, jer u stvari, niti nema izbora. Ona je izabrala nas jer se kroz nas manifestira u svim oblicima stvaranja. Čak i kada nam se čini da je ne vidimo srca okrenutih tegobama koje stvaraju iluziju njene odsustnosti, ona nas čeka da joj se vratimo u toploj riječi prijatelja, skrivenom pogledu ispunjenom osmjehom koji blijesne prema nama na ulici, nepreglednoj ljepoti pejzaža koja oduzima dah i u malom cvijetu što je ljepotom pobijedio suhu oporost pustinje. Ne, nema izbora, jer energija smo mi sami i sve oko nas.

Čest izbor koji čini veliki broj ljudi je zaborav, zaborav kako su se nekad radovali odlasku na more, bakinim kolačima, odlasku na sladoled i svim drugim malim stvarima koje su uzimali zdravo za gotovo. Izabrali su zaboraviti ljepotu življenja. Spustili energetsku razinu na bezvoljnost plaćanja računa, zavist susjedu s većom plaćom, vječno okrivljavanje drugih za svoje vlastite probleme. Odabrali su zonu sigurnosti, gdje im se neće dogoditi neugodnost odbijanaja niti oštar ujed razočaranja. Odustali su i postali nesretni.

No, na svu sreću, energija nije zaboravila njih, ona će se uvijek, upornošću Sizifa, pokušati probiti na površinu i raskinuti čvrsti oklop straha koji smo izgradili oko sebe. Kao sitno kljucanje negdje daleko u rubu uma, iznenadni osjećaj za koji niti ne znamo od kamo je došao, do otvorenih signala poput znakova koje ćemo primjećivati svuda oko sebe. Energija je sam stvoritelj koji se želi materijalizirati kroz naše uspjehe, našu sreću i našu kreativnost. Jer kao i on, na njegovu sliku, čovjek je stvoren kako bi stvarao, opredmetio sebe kroz bilo koji oblik djelovanja. I kada nam se čini da smo potpino sami i zaboravljeni od svih, prevareni, prazni i poput ispuhanih balona čekamo vjetar života da nas opet pokrene, mi živimo u potpunoj laži.

Zastanimo na tren, podignimo glave iz kakofonije užurbanosti u koju smo se upleli i negdje na dnu srca osjetit ćemo pulsiranje koje će sve više rasti kako  mu budemo posvećivali sve više pozornosti. Energija života! Mi sami, sposobni za bilo što!

Autor: Darko Balaš