Postoji jedan narod koji nazivamo Aboridžini. Žive na otoku kojem smo nadjenuli ime Australija ne pitajući ih i ne konzultirajući. Kultura im je maglovita i skrivena nama "modernim" nositeljima progresa, no jednu stvar ipak znamo. Oni govore da čovjeka čini njegova priča i da jedino na taj način, prenošenjem priče s koljena na koljeno, potvrđujemo da smo doista egzistirali i da je naša priča vrijedna slušanja i pamćenja. U skladu s mudrim savjetom ove tisućljetnje kulture, ispričat ću vam jednu priču koja govori o tajnovitosti životnih puteva i naše nemogućnosti da sagledamo sve njegove skrivene zavoje i račvanja koja nas vode u nama nesagledivom i ponekad nepoznatom smjeru. No, svaki put izgrađen je s razlogom, a njegovi arhitekti ponekad smo i mi sami iako to ne možemo percipirati. Priča će se sastojati od tri dijela i nadam se da ćete vi, čitatelji , imati strpljenja pročitati je do kraja. Dio prvi:
Naša priča počinje u prostoru bez vremena, bez materijalnih oblika, patnje i izolacije. Počinje na mjestu ukupnosti ljubavi i ugodno-tople svjetlosti u kojem duše doživljavaju sjedinjenje sa stvoriteljem i evociraju svoja naučena iskustva te maštaju i planiraju nova. Duše su savršeni entiteti ispunjeni jedino svjetlošću, bespogovornom ljubavlju i mudrošću koju su skupljale nebrojenim iskustvima u našem, ljudskom svijetu. Nema ograničenja materije i duše slobodno krstare ogromnim prostorom prevladavajući enormne udaljenosti jedino snagom svojih misli. Sve je moguće i sve je bestežinski lako, sve što požele jedino je jednu misao daleko. U tom svijetu jedna mala, savršena duša zaželjela je iskusiti dotad neopisivu ljubav i njen opozit ; neopisivu bol. Bez jednoga iskustva, znala je da nikada neće moći spoznati drugo, nikada moći uporediti savršenstvo ljubavi s njenim drugim licem i tako ostati uskraćena za znanje o emocijama koje je postavila kao svoj razvojni cilj. Zadatak joj nije bio nimalo lak, teško je u mnoštvu savršenih bića ispunjenih jedino ljubavlju pronaći jedno koje će joj pružiti iskustvo bola, no bila je uporna, te neumorno tragala dalje, uvijek u nadi da će pronaći rješenje za svoj problem. Mentalno je odašiljala svoje misli na sve strane, uvijek u pokretu, tražeći i nadajući se. Jednom, kada ju je nada gotovo napustila, napokon je dobila pozitivan odgovor. Duša slična njoj samoj, savršena i oblikom i ljubavlju pristala je učiniti ono što traži. Iako je dugo vremena tragala, mala duša isprva je bila zbunjena i ne razmišljajući, spontano je upitala:
-Zašto bi ti, savršenstvo kreacije i mudrosti, biće ispunjeno toplinom, dobrotom i ljubavi pristala da mi doneseš iskustvo boli?
-Postoji samo jedan razlog- odgovorila je druga duša- ti želiš spoznati i ljubav i bol, napredovati na putu spoznaje ukupnosti emocija. Učinit ću to zato što te volim!
Obje duše potom su se rodile u različitim tjelima i šokom rođenja zaboravile svoj inicijalni dogovor te živjele svoje ljudske živote skupljanja iskustva potpuno odvojene jedna od druge, razdvojene putevima osobnih spoznaja. Marko je bio jedna od tih duša, naravno, potpuno nesvjestan postojanja na drugom nivou egzistencije, ukalupljen u norme i vrijednosti urbane kultura grada u kojem je živio, sa željama i nadama prilično sličnim onima njegovih vršnjaka i opterećen stotinama problema koji su sasvim uobičajeni u modernim vremenima. Ipak, negdje duboko u sebi, osjećao je neispunjenu prazninu, želju koju nije znao definirati i koja ga je tjerala da iznova i iznova krstari ulicama grada, ulicama drugih gradova i neprestano traga za nečim što mu nije dalo mira. Imao je nekoliko veza u prošlosti, no niti jedan put nisu ispunile njegova očekivanja i potraga se nastavljala jednakom žestinom i jednakom upornošću. Ipak, s vremenom, potisnuo je poriv za potragom, pomislio da je napokon sklopio mir sa samim sobom i okrenuo se želji za stjecanjem raznih znanja, najviše onih koja su u neposrednoj vezi s duhovnošću. S druge strane, postao je uspješni, mladi voditelj poslovnice jedne informatičke tvrtke koja je prepoznala njegovu gorljivu želju za znanjem i dala mu priliku da iskoristi tu svoju, nepresušnu energiju u kvalitetnom obavljanju poslovnih zadataka. Prazninu duboko unutra ispunio je putovanjima, držanjem predavanja pred stotinama klijenata i materijalnim uspjehom. Nadograđivao se kao osoba, postao omiljen među prijateljima i poštovan zbog svoje odanosti i profesionalnosti u poslovnom okruženju. No, želja za iskrenom ljubavlju, za koju su mu govorili da ne postoji i da se može pronaći jedino u romanima Danielle Steel nikada ga nije napustila. Shvaćao je da je sve što je pročitao, postigao i kupio, bila samo kompenzacija za unutarnji nemir koji ga prati od rođenja. On je vjerovao u ljubav na prvi pogled, čak i u trenutcima kada se činilo da je jedina stvarnost samo ispunjavanje dnevnih obveza. Nastavio je šetati ulicama svoga grada, ponekad izlaziti na mjesta gdje se okupljaju mladi da bi se prezentirali u obično lažnom, najboljem izdanju i nastavio je proučavati stotine knjiga o samospoznaji. Ništa ga nije pripremilo na događaje te sudbonosne subote. Bio je to noćni izlazak, jednak kao i svaki drugi, s uobičajenim pričama ekipe o problemima koji ih pritišću, udaljenim uspjesima nekih nepoznatih ljudi i markama poželjnih, sportskih automobila s blještećih naslovnica časopisa. I, naravno, Markove lekcije društvu o ispraznosti materijalizma i potrebe za dubljom spoznajom svijeta oko sebe. Prvo što je ugledao, između stotina oznojenih lica diskoteke, zagušljivog bjeličastog dima desetina cigareta i stotina tijela u ritmu glasne glazbe bile su njene oči , ispunjene bezvremenskom dubinom boje čistoplavog neba. Svemir je zastao na tren, svi oblici izgubili su se daleko od markovih čula, postojale su jedino njene oči koje je odmah prepoznao esencijom svoje duše i osjetio, po prvi put u životu, nevjerojatni intenzitet sreće koja je odjeknula ogromnim praskom cijelim, njegovim bićem. U tom, jednom momentu koji je mogao trajati djelić sekunde ili čitavu vječnost Marko je spoznao da je pronašao ono za čim je bezuspješno tragao čitavo svoje postojanje. Ljubav!
Priča se nastavlja u drugom dijelu. Svaka sličnost sa stvarnim osobama potpuno je namjerna.
Nema komentara:
Objavi komentar