Imati i nemati, priča o tome kako sam dobio na lotu 1

Bilo je to doba čuda, kada je sve izgledalo moguće i kada je unutarnje znanje brisalo granice predrasuda koje su padale jedna za drugom kao nejaka paukova mreža istkana oko mojeg uma odgojem da se za sve treba mučiti i da je svijet pozornica borbe u kojoj svi tražimo svoje mjesto otimajući jedni drugima resurse za koje nam govore da su ograničeni i nekada i potpuno nedohvatljivi. Stara je to priča kojom civilizacija omogućuje onima koji imaju znanje da ga skriju i koriste za veličanstvene igre vlastitog, uplašenog Ega  u neprestanom strahu od prolaznosti koja je jedina konstanta u svakom životu sazdanom na temeljima koji ne uključuju ljubav. I tako tisućama godina, preko veličanstvenih spomenika Ramzesa drugog čije neponovljive arhitektonske pokušaje da pobijedi strah i zapiše svoje ime u vječnosti možemo vidjeti i danas u golemim kipovima hramova u Abu Simbelu i Karnaku, preko civilizacija stare Grčke i Rima čija je mudrost ali i strah utkana u sve pore zapadne civilizacije koja glorificira "božanske" pojedince koji su se na ovaj ili onaj način izdignuli iznad drugih i imaju pravo na sve dok drugi moraju tavoriti u limbu prosječnosti uvijek u borbi i uvijek u strahu. I tako do danas, kada se znanje ponovno skriva u tisućama informacija koje nas zapljuskuju poput plime u kojoj se borimo za dah ne bi li otkrili onu presudnu, onu spasonosnu koja će nam promijeniti život i učiniti ga nečim višim od bezglave utrke za sigurnošću i ljubavlju koje kao da zamiče iza ugla  kada su nam gotovo nadohvat ruke. Još samo jedan uspjeh, još samo jedan posao, još samo jedna knjiga, još samo jedna informacija, još......... Dosta! Zastao sam tada, podigao glavu visoko iznad predrasuda civilizacije, ugledao nebesku ogrlicu zvijezda daleko gore na beskrajno čistom nebu i dopustio svom biću da čuje šapat koji pobjeđuje sve iluzije koje su do tada izgledale neumitne i tako čvrste u svom ograničavanju moje egzistencije. Čovječe, došao si sa zvijezda i na kraju ćeš se njima i vratiti. Svo tkanje svemira nalazi se u tebi, sve što ti treba je da se sjetiš da si kao i mi, predivan, neprolazan i ispunjen svjetlošću koja ne treba vanjsku potvrdu da bi bila prelijepa, mistična i tako magijski moćna. Sjeti se...Ljepota je svuda oko tebe ako podigneš um iznad utrke za ciljevima koji su prolazni, ljepota je u dodiru, ljepota je u našem odsjaju u predivnim očima žene, ljepota je u fantastičnoj kreaciji prirode koju čovjek nikada neće moći kopirati u svoj njenoj raznolikosti i mudrosti koja ju obnavlja u svakom ciklusu godišnjih doba jednom ljepšem od drugog. Ljepota je u tebi jer si samim svojim rođenjem njen neizostavni dio, djelić savršenstva u beskrajnom mozaiku koji se zove život. Osmjehnuh se tada. Da, ja ZNAM. Znam da sam ljepota, znam da sam dio magije kojoj ni jedan oblik kreacije nije nemoguć, znam da sam svjetlost zvijezda refletirana kroz prizmu vlastitog postojanja. ZNAM da sam ljubav, ZNAM da sam znanje. Ja ZNAM.
Dobitak pogledajte na:
https://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=888NVWTXsng

nastavak slijedi u postu broj 2....

Autor:Darko Balaš

Zona...

Otkuda dolaze znanje i uspjeh?
Pitanje je to koje danas muči svakog čovjeka bez obzira na posao kojim se trenutno bavi. Živimo u čudesnom svijetu koji svakim danom nudi sve više informacija, recepata u tisuću i jednoj lekciji kako zasjesti na vrh piramide i kontrole nad nevjerojatnim kaosom koji nazivamo svakodnevica. Seminari, knjige, ustanove formalnog obrazovanja, razni gurui i svemogući medij komunikacije internet, govore nam neka slijedimo neki od milijun savjeta koji će disciplinarnom primjenom sigurno poboljšati nezadovoljavajuće performanse zbog kojih smo i krenuli na put usvajanja znanja. Ima li u tome imalo istine? Daleko smo dogurali od vremena kada su knjige bile rezervirane samo za šačicu odabranih koji su tu beneficiju dobijali "sretnim" rođenjem u plemićkoj obitelji ili mukotrpnim odricanjem i tisućama sati provedenim u sporim potezima pera koja kaligrafskom ljepotom ispunjavaju neko od zabranjenih dijela čiji se tajnoviti sadržaj čuvaju daleko od očiju običnih smrtnika. Još tamo u petnaestom stoljeću, nakon znamenitog izdavanja prve biblije 1455. godine, izumitelj tiskarskog stroja, njemački obrtnik i poduzetnik Johannes Gutenberg izjavio je: "Iz toga će isteći izvor istine!". Naravno, mislio je na široku dostupnost tiskanih djela koja će svakom čovjeku omogućiti da podigne pogled iz nesigurnih zabluda neznanja i učini planet sigurnijim mjestom uz više spoznaje, znanja i na kraju mudrosti.
Danas, kada je ta istina zatvorila puni krug i nalazi se svuda oko nas, dostupna na milijunima stranica elektronskih medija, tisućama edukacijskih emisija na tv ekranima i svim već pobrojanim medijima, pomalo se doima kao da smo ponovno na početku. Naime, teško je iz Eldorada informacija kojima smo bombardirani u svakom trenutku izdvojiti one koje su temeljne u našem nastojanju usvajanja znanja presudnog za postizanje kako osobnog, tako i organizacijskog uspjeha. Kako količina informacije eksponencijalno raste svake sljedeće sekunde, tako se tajnoviti put uspjeha gubi negdje daleko u daljini, skriven u nemogućnosti pravog odabira između tisuća dostupnih alternativa. Ako um promatramo kao neodvojivi dio ljudskog bića koji zanemarivanjem neumitno atrofira i postaje neuporabljiv, kostantna konzumacija novih i novih znanja nameće se kao nezamjenjljiv antibiotik ovom nepoželjnom stanju. I naravno da je konstatno učenje i čovjekov i društveni; jedini put u održavanju izvora mladosti i promjene koji su jedina obrana od neumitnog propadanja i smrti zadržavanja statusa quo i dizanja ruku u nemoći kada se svaka nova lekcija i vještina čine nepremostivim izazovom.
No, je li tu prava istina o uspjehu? Osiguravaju li gigabajti podataka siguran potpis na poslovnom ugovoru, uspjeh u okolini i egzistenciju ispunjenu osobnim zadovoljstvom i onim znanstveno nedefiniranim, tako poželjnim stanjem koje nazivamo sreća i koje se doima da je tu, nadohvat ruke, ali uvijek iza još jednog položenog ispita, još jedne pročitane knjige i još jednog sigurnog, dogovorenog posla? Odgovor je: naravno da, ali samo djelomično. Pravi odgovor nalazi se "U zoni!" Zona je stanje koje dolazi iznutra, zona je osjećaj u kojem se život čini kao najzavodljivija ljubavnica u čijem zagrljaju nestaje glavobolja svakodnevnih problema i nijedan vrh nije previsok. Nema čovjeka koji nije bio njen gost, ponekad samo na tren, kada se činilo kako imamo odgovor na svako pitanje i ideju za svako rješenje. Um nam je bio ispunjen nekom nevjerojatnom mudrošću za čije postojanje nismo niti znali,, a svakodnevnica rada i otklanjanja problema više nije bila sivilo sukoba i neprestanih, dosadnih ponavljanja. Zona je odgovor na sve velike uspjehe u životu, sportske rezultate koji nadmašuju ljudske fizičke mogućnosti, stvaranje veza i mreža poznanstava za koje smo mislili kako ih nikada nećemo ostvariti, polaganja desetina ispita u nevjerojatno kratkom roku koji svi smatraju nemogućim i ostvarivanja razine prodaje koji se čine svemirski udaljenim od prosječnih. Zona je stanje životnog pobjednika! Nju ne kreira internet niti ubrzani tečaj knjigovodstva. Ona se nalazi u svakom od nas. Može ju kreirati jedino prihvaćanje sebe kao snažnog bića mudrosti i ljepote koje nije pognuto pred teretom predrasuda i neprestanog straha. I ona se širi kada druge vidimo takvima, pogotovu ljude kojima pokušavamo prenijeti viziju poslovanja, života i zajedničke suradnje. Nije to samopouzdanje niti odglumljena igra autoriteta, to je stanje čistog znanja kako imamo nevjerojatne potencijale koji čekaju samo naš poziv i otvaranje prema sebi s ljubavlju i poštovanjem. Znajmo tko smo i to znanje prenesimo na naše suradnike, prijatelje, obitelj. Jedini je to put koji vodi sreći i uspjehu. I zona nije stanje uma već osjećaj, senzacija koja prožima cijelo naše biće elektricitetom iščekivanja, energijom koju ne mogu uništiti svakodnevni rituali besmislenih ponavljanja repetitivnih zadataka.
Zonu nećemo morati objašnjavati ljudima, ona sama usmjerava njihova srca u našem zajedničkom naporu stvaranja boljeg sutra.
Ona neće pokleknuti pred sivilom svakodnevnice i razbiti se o zidove malograđanštine, sebičnosti i neznanja. Ona otvara vrata mogućnosti i ostvarenje želja koje smo potiho i s nevjericom prizivali u svojim najiracionalnijim i dječje-maštovitim snovima.

Autor: Darko Balaš