Imati i nemati, priča o tome kako sam dobio na lotu 1

Bilo je to doba čuda, kada je sve izgledalo moguće i kada je unutarnje znanje brisalo granice predrasuda koje su padale jedna za drugom kao nejaka paukova mreža istkana oko mojeg uma odgojem da se za sve treba mučiti i da je svijet pozornica borbe u kojoj svi tražimo svoje mjesto otimajući jedni drugima resurse za koje nam govore da su ograničeni i nekada i potpuno nedohvatljivi. Stara je to priča kojom civilizacija omogućuje onima koji imaju znanje da ga skriju i koriste za veličanstvene igre vlastitog, uplašenog Ega  u neprestanom strahu od prolaznosti koja je jedina konstanta u svakom životu sazdanom na temeljima koji ne uključuju ljubav. I tako tisućama godina, preko veličanstvenih spomenika Ramzesa drugog čije neponovljive arhitektonske pokušaje da pobijedi strah i zapiše svoje ime u vječnosti možemo vidjeti i danas u golemim kipovima hramova u Abu Simbelu i Karnaku, preko civilizacija stare Grčke i Rima čija je mudrost ali i strah utkana u sve pore zapadne civilizacije koja glorificira "božanske" pojedince koji su se na ovaj ili onaj način izdignuli iznad drugih i imaju pravo na sve dok drugi moraju tavoriti u limbu prosječnosti uvijek u borbi i uvijek u strahu. I tako do danas, kada se znanje ponovno skriva u tisućama informacija koje nas zapljuskuju poput plime u kojoj se borimo za dah ne bi li otkrili onu presudnu, onu spasonosnu koja će nam promijeniti život i učiniti ga nečim višim od bezglave utrke za sigurnošću i ljubavlju koje kao da zamiče iza ugla  kada su nam gotovo nadohvat ruke. Još samo jedan uspjeh, još samo jedan posao, još samo jedna knjiga, još samo jedna informacija, još......... Dosta! Zastao sam tada, podigao glavu visoko iznad predrasuda civilizacije, ugledao nebesku ogrlicu zvijezda daleko gore na beskrajno čistom nebu i dopustio svom biću da čuje šapat koji pobjeđuje sve iluzije koje su do tada izgledale neumitne i tako čvrste u svom ograničavanju moje egzistencije. Čovječe, došao si sa zvijezda i na kraju ćeš se njima i vratiti. Svo tkanje svemira nalazi se u tebi, sve što ti treba je da se sjetiš da si kao i mi, predivan, neprolazan i ispunjen svjetlošću koja ne treba vanjsku potvrdu da bi bila prelijepa, mistična i tako magijski moćna. Sjeti se...Ljepota je svuda oko tebe ako podigneš um iznad utrke za ciljevima koji su prolazni, ljepota je u dodiru, ljepota je u našem odsjaju u predivnim očima žene, ljepota je u fantastičnoj kreaciji prirode koju čovjek nikada neće moći kopirati u svoj njenoj raznolikosti i mudrosti koja ju obnavlja u svakom ciklusu godišnjih doba jednom ljepšem od drugog. Ljepota je u tebi jer si samim svojim rođenjem njen neizostavni dio, djelić savršenstva u beskrajnom mozaiku koji se zove život. Osmjehnuh se tada. Da, ja ZNAM. Znam da sam ljepota, znam da sam dio magije kojoj ni jedan oblik kreacije nije nemoguć, znam da sam svjetlost zvijezda refletirana kroz prizmu vlastitog postojanja. ZNAM da sam ljubav, ZNAM da sam znanje. Ja ZNAM.
Dobitak pogledajte na:
https://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=888NVWTXsng

nastavak slijedi u postu broj 2....

Autor:Darko Balaš