petak, 22. siječnja 2016.

S vjetrom u kosi...



Oko nas buka, beton, kakofonija i strah
Mašina profita melje nas u prah
Zaboravili smo brzo tko smo nekada bili
Kroz mračno doba sve su nam skrili

Učinili neka lutamo bez znanja
Otkinuli dušu što bivala je manja
Naučili nas neka preziremo zemlju majku
Na sve koji su drukčiji, podigli hajku

No, klica istine preživi i najteže zime
Skrila se kroz povijest, dozivala nam ime
Čujemo je negdje na rubu svakog jutra
Čovječe, sjeti se, stvori novo sutra

Znanja se vraćaju, u stvari nikad nestala nisu
Znaju to šume, planine, ponosne ptice u visu
Oslušnimo samo, rijeka odgovore nosi
Mi djeca smo prirode, s vjetrom u kosi

Autor: Darko Balaš

Nema komentara:

Objavi komentar