Ne znaju oni, da , ne znaju
ratniče, od kuda dolazi ta tvoja mirnoća kojom mačeve neprijatelja pretvaraš u
otupljene oštrice bez opasnosti. Kupio si ju, platio razočarenjem, iskovao je u
kovačnicama izdaje. Tisuću puta stajao sam pod kišama boli, lutao stazama bez
putokaza uvijek u potrazi za samim sobom. Nisu razumjeli, nisu vidjeli da se do
pobjede dolazi jedino porazom. Izgubio si sve i pronašao sebe, onog kojeg si
odavno zametnuo negdje na tuđim bojištima. Bježe, oni bježe od svoje vlastite
samoće, ne znajući da im jedino ona može donijeti ono za čim čeznu i što
bezuspješno traže kroz lažnu naklonost drugih. Mir. A ti si ga pronašao, negdje
na kraju svih lutanja, negdje na kraju svih potraga, kada si odustao i vratio
se unutra. I pobijedio. Svaki promašaj bio je putokaz, svaki pogrešni
korak smjernica koja te vodila natrag k samome sebi.
Sada, u tvojim očima punim
mudrosti pronalaze jedino svoj vlastiti odraz zagrljen dubinom spoznaje.
Spoznaje o tome da ne postoji ništa drugo osim refleksije. Negdje, duboku na
rubu obzorja duše, svjesni su činjenice da u biti i oni u svim drugim očima
traže svoje. I ne pronalaze ih, jer ih i ne mogu pronaći ako ne pogledaju
natrag, unutra. Jedino refleksiju.
Traže odgovore, traže puteve, pitaju te
za pravi smjer, pokušavaju tvojim riječima ispuniti prazinu. Ti im govoriš da
je praznina nastala zato što je nisu ispunili sobom, zato što se nisu vratili
tamo odakle su i krenuli. Ne čuju te, ne žele vjerovati da je sve tako
jednostavno, boje se svoga vlastitog ja. Jedino je Ja mir, jedino je Ja dubina,
jedino je Ja svjetlost. Neprolazan, vječan i savršen, stvoren da bude, stvoren
za spoznaju. I stvoren za pobjedu. Jer porazi ne postoje. Samo tragovi koji
vode natrag.
Natrag unutra.
Autor: Darko Balaš
Nema komentara:
Objavi komentar