Ptica što k beskraju leti....

 Samo jedan mali, vedri komadić neba
Dovoljan je za sreću, sve je što treba
Kada je hladno il' kada su ljetnje vrućine
Nebo je prelijepo, za prolaznost ne brine

Zar smo zaboravili k njemu podići glavu?
Zar smo zaboravili prepoznat ljepotu pravu?
Dok brigama pognutih leđa buljimo u tlo
Namjesto radosti, očekujemo očaj i zlo

Stremimo ka nebu jer tamo je sloboda
Svaka ptica to zna, kad se daljinama poda
I mi možemo letjeti, samo ako maštati znamo
Zažmirimo, pustimo, duša uvijek zna kamo

Jer ona je ptica što k beskraju leti
Zbilja ju koči, zloba joj šteti
Za divljenje stvorena je, bez razlike, svaka
Čeka u nama, komadić neba traži, ne boji se mraka

Autor: Darko Balaš