Prevara....

Znate li zašto starimo? Znam, reći ćete mi metabolizam, kemijski procesi u organizmu i rok trajanja tijela koji nam je davno jednom odredio netko koga nazivamo stvoriteljem. Sastavni dio života, neizbrisiva činjenica s kojom se svi jednom, prije ili kasnije moramo pomiriti. Unosimo nezdravu hranu i nezdrave emocije, svi što prije želimo odrasti, čak smo i djeci oteli djetinjstvo i čim prije ih pretvorili u mašine za zarađivanje novca. Nitko to ne priznaje, no smrtno smo uplašeni života, a kamoli smrti. Odustajemo od svojih snova i starimo, prvo iznutra, a kasnije izvana jer sve što nosimo u očima, odraz je naše vlastite duše. Starimo zato jer smo stvoreni kako bi starjeli. Znam, reći ćete mi kako sam budala što držim tog dječaka u sebi, reći ćete mi kako sam sanjar koji nikada ne stoji čvrsto nogama na zemlji. Na zemlji u kojoj ćemo svi završiti. Vjerujte mi, ja bih se malo od nje odvojio, malo poletio na krilima mašte i aterirao u nekim svjetovima bez straha, pa makar to trajalo samo jedan tren. Ima vremena za zemlju.
Starimo zato jer smo samo male točke u golemom svemiru koje su prolazne, zlobne i nemoćne pred vjetrovima prolaznosti.
A ja ću povikati: Laž! Prokleta laž!
Znate li zašto starimo? Iz jednog jedinog razloga. Jer stare i svi oko nas, naši roditelji, prijatelji, grupe koima smo pripadali, države, kontinenti i narodi. ugurali su nas u statistiku pripadanja i nakon ubjeđivanja prihvatili smo kako i mi moramo stariti s njima. Laž. Ljudsko tijelo nije napravljeno samo za osamdesetak godina, stvoreno je od zvjezdane prašine koja je vječna, duša u nama nikada ne može ostarjeti, umrijeti i nestati. Starost i prolaznost su dobro prodane laži. Mi možemo puno puno više i puno puno duže. Čak i biblija govori o tome. I Noa je živio preko 900 godina. On nije bio Bog, već samo čovjek. Kao vi i ja. A ako je mogao on, možemo i mi, samo ako isključimo taj prekidač pripadanja. Ne moramo starjeti ako stare svi oko nas, ne moramo ništa. Moramo jedino slijediti svoje snove. Zauvijek....

Autor: Darko Balaš