Kopriva....

Kraj puta stoji, neugledna i sama
Daleko od prekrasnih, uglednih dama
Trnje joj prijeti, svi drugi je guše
Istrpjet će poplave, preživjeti suše

Čovjek ju obilazi, životinje bježe
Ne nudi listove privlačne i svježe
Skrila se u tami, raskošna nije
Rijetko se raduje, još rijeđe smije

Kraj nje rijeka radosti ne teče
Prijatelja nema, nezvanog gosta opeče
Štiti svoje blago duboko unutra
Preživjeti želi, trajati i sutra

No, čarobna je, iako vješto to skriva
Tko korisiti ju, izliječen biva
Kraljica zdravlja, bez glamura i ruha
Prijateljica čovjeku, vrijednija od kruha

Autor: Darko Balaš