utorak, 3. studenoga 2015.

Tračak svjetla....




Lutamo sami kroz magleni dan
Pogledi nam zamišljeni, dah se gubi
Svatko putem drugim traži svoj san
Postoji li netko tko nas iskreno ljubi?

Možda bi se trebali u magli dotaći
Stati na tren i udahnuti duboko
Jedni druge moramo pronaći
Ugledati duše koje krije ljudsko oko

Neka nam osmijeh svjetionik bude
Tračak svjetla u magli što tišti
On otvara srca i povezuje ljude
Dok' svak' od nas samoćom vrišti

Bogatiji, korak krenut ćemo dalje
I magla više neće biti tako pusta
Kad duša duši iskrenu toplinu šalje
Težina, predat' će se, koliko god gusta

Autor: Darko Balaš

Nema komentara:

Objavi komentar