Lutamo sami kroz magleni dan
Pogledi nam zamišljeni, dah se gubi
Svatko putem drugim traži svoj san
Postoji li netko tko nas iskreno ljubi?
Možda bi se trebali u magli dotaći
Stati na tren i udahnuti duboko
Jedni druge moramo pronaći
Ugledati duše koje krije ljudsko oko
Neka nam osmijeh svjetionik bude
Tračak svjetla u magli što tišti
On otvara srca i povezuje ljude
Dok' svak' od nas samoćom vrišti
Bogatiji, korak krenut ćemo dalje
I magla više neće biti tako pusta
Kad duša duši iskrenu toplinu šalje
Težina, predat' će se, koliko god gusta
Autor: Darko Balaš
Pogledi nam zamišljeni, dah se gubi
Svatko putem drugim traži svoj san
Postoji li netko tko nas iskreno ljubi?
Možda bi se trebali u magli dotaći
Stati na tren i udahnuti duboko
Jedni druge moramo pronaći
Ugledati duše koje krije ljudsko oko
Neka nam osmijeh svjetionik bude
Tračak svjetla u magli što tišti
On otvara srca i povezuje ljude
Dok' svak' od nas samoćom vrišti
Bogatiji, korak krenut ćemo dalje
I magla više neće biti tako pusta
Kad duša duši iskrenu toplinu šalje
Težina, predat' će se, koliko god gusta
Autor: Darko Balaš
Nema komentara:
Objavi komentar