Temelj ljudskog roda....

Preko polja na klasju trag jutra
Ono svrhu ima, tiho podiže glave
Priroda živi, ona ne čeka sutra
Zlaćane stabljike svaki tren slave

Sviju se vjetru, suncu uspravno streme
One jednostavno jesu, samo postoje
Ne zanimaju ih svađe nit' dileme
Za njih vrijeme ne postoji, sate ne broje

Slušaju tihu melodiju zemljane žile
Što od pamtivijeka svaki postanak nosi
Jedna uz drugu, sve su se sestrice zbile
Diveć' se zajedno jutarnjoj rosi

Sve one ne pitaju, već odavno znaju
Od korijena, do jesenjeg, rumenog ploda
Tu su da život čovjeku nanovo daju
Svjež miris kruha, temelj ljudskog roda

Autor: Darko Balaš