Vatre! Vatre na dalekim vrhuncima brda koja su okovala dolinu i malo
jezero u zamku bez izlaza. Krijesnice koje navješćuju promjenu dok se
poigravaju narandžastim odsjajem nasuprot potpuno tamnom nebu koje su
zastrli nevidljivi oblaci. I obrisi ljudi i konja, nepomičnih, gotovo
groteksno mirnih u krugovima svjetlosti koji bezglavo plešu oko ognjeva.
I sve je mirno, onaj tren kada sve zastane nabijeno elektricitetom
očekivanja, poput pume koja se kreće laganim
korakom prije munjevitog napada, poput predaha kada zemlja duboko
udahne, očekujući iznenadni udar oluje. Brda su puna neprirodne tišine,
čak su i rijetke, noćne ptice potpuno utihnule.
A ti čuješ bilo svoje vlastite duše kako bubnja cijelim tvojim bićem! Neprijatelj je svuda uokolo ratniče! Još samo koji minut pod zastavama što se vijore na nevidljivim krilima vjetra i cijelo okruženje eksplodirat će urlicima, njiskom konja i borbenim pokličima koji odjekuju planinama u noći. Čekaš taj trenutak, jednom kada akcija krene, više nećeš razmišljati o posljedicama, već ćeš samo djelovati, precizno i točno, kao što to rade svi ratnici od postanka vremena. Isto je tako i u životu. Većina ljudi potroši život u napetom očekivanju, bojeći se što donosi slijedeći minut. Zaboravljaju sada, u konstantnom razmišljanju o neizvjesnoj budućnosti koju većina smatra neprijateljem, tajnovitim i beskrajno opasnim. Neprijateljem koji u većini slučajeva niti ne postoji. Možda su i tvoji neprijatelji rijetki, uvećani do čudovišnih razmjera dalekim odsjajem vatri i tako bliskim pipcima ledenog straha što ti klizi niz kičmu. O da, dobro ga znaš, oduvijek je tu kada treba krenuti u nepoznato, uvijek se prikrade kada nečemu što ne poznaš i ne možeš kontrolirati predaš svu svoju pozornost. Poput metalnog okova, čini ti preteškim svaki novi korak ka promjeni.
Udahni duboko, kao što to čini i zemlja pred oluju i odbaci ledene okove straha daleko u ponor svoje vlastite slabosti. Vrlo dobro znaš kako se i neprijatelj boji, jer ubojito je oružje ratnika s dušom, a njegov mač od svjetlosti ne boji se niti jedne tmine. Isto kao i dan, noć je tvoja prijateljica, samo trenutno odsustvo svjetla koje će zorom nestati. Isto kao i nepotrebni strah u trenutku kada krene akcija. Vatre se sad čine smješnima, a neprijatelji kao da oklijevaju držeći se što bliže njihovoj toplini i sigurnosti. Iznenada, svjetlost munje zabila se u tminu oblaka i rascijepila ih na malene otočiće mraka koji bježe pred nadolazećom plimom energije. Zajedno s odjekom što je pobjednički zatutnjio nadjačavajući pucketanja vatri i zavladao brdima, kiša se sručila u slapovima koje je iznjedrilo samo nebo. Pogasila je vatre kao bezopasne ugarke koji pokušavaju trajati još malo. Neprijatelji su nestali pod maglenim plaštem pljuska života.
I treba tako! Ništa ne može stajati na putevima istine kada ratnik s dušom posegne za njom. Istine kako je nepobjediv!
A ti čuješ bilo svoje vlastite duše kako bubnja cijelim tvojim bićem! Neprijatelj je svuda uokolo ratniče! Još samo koji minut pod zastavama što se vijore na nevidljivim krilima vjetra i cijelo okruženje eksplodirat će urlicima, njiskom konja i borbenim pokličima koji odjekuju planinama u noći. Čekaš taj trenutak, jednom kada akcija krene, više nećeš razmišljati o posljedicama, već ćeš samo djelovati, precizno i točno, kao što to rade svi ratnici od postanka vremena. Isto je tako i u životu. Većina ljudi potroši život u napetom očekivanju, bojeći se što donosi slijedeći minut. Zaboravljaju sada, u konstantnom razmišljanju o neizvjesnoj budućnosti koju većina smatra neprijateljem, tajnovitim i beskrajno opasnim. Neprijateljem koji u većini slučajeva niti ne postoji. Možda su i tvoji neprijatelji rijetki, uvećani do čudovišnih razmjera dalekim odsjajem vatri i tako bliskim pipcima ledenog straha što ti klizi niz kičmu. O da, dobro ga znaš, oduvijek je tu kada treba krenuti u nepoznato, uvijek se prikrade kada nečemu što ne poznaš i ne možeš kontrolirati predaš svu svoju pozornost. Poput metalnog okova, čini ti preteškim svaki novi korak ka promjeni.
Udahni duboko, kao što to čini i zemlja pred oluju i odbaci ledene okove straha daleko u ponor svoje vlastite slabosti. Vrlo dobro znaš kako se i neprijatelj boji, jer ubojito je oružje ratnika s dušom, a njegov mač od svjetlosti ne boji se niti jedne tmine. Isto kao i dan, noć je tvoja prijateljica, samo trenutno odsustvo svjetla koje će zorom nestati. Isto kao i nepotrebni strah u trenutku kada krene akcija. Vatre se sad čine smješnima, a neprijatelji kao da oklijevaju držeći se što bliže njihovoj toplini i sigurnosti. Iznenada, svjetlost munje zabila se u tminu oblaka i rascijepila ih na malene otočiće mraka koji bježe pred nadolazećom plimom energije. Zajedno s odjekom što je pobjednički zatutnjio nadjačavajući pucketanja vatri i zavladao brdima, kiša se sručila u slapovima koje je iznjedrilo samo nebo. Pogasila je vatre kao bezopasne ugarke koji pokušavaju trajati još malo. Neprijatelji su nestali pod maglenim plaštem pljuska života.
I treba tako! Ništa ne može stajati na putevima istine kada ratnik s dušom posegne za njom. Istine kako je nepobjediv!
Autor: Darko Balaš
Nema komentara:
Objavi komentar