Pred vratima raja...

Ne, više nikada neću biti onaj stari
Otkad te odvedoše nebeski čuvari
Granice svjetova prešla si sama
Nestala je rijeka što je tekla među nama

Izgubljen, tragove tražim, al' odgovora nema
Ćutim duboko kako nevrijeme se sprema
Al' ni jedna kiša iz mene ne može te sprati
Znam, čuješ me, znam kako ćeš znati

U sebi gušim krik ljutnje na Boga
Utjehu tražim od bilo koga
I sudbinu kunem što mi te ote prerano
Vrištim unutra: "Zašto je ovo baš nama dano!"

No, podarila si zvijezdama čarobni dio svog sjaja
Pod njima, odradit ću svoje poslanje do kraja
I nositi tvoj dodir sve do posljednjeg daha
Više ničeg se ne bojim, gospodar sam straha

Svjedočit ću ljubav, jer ti si mi ju dala
Osmjehom svojim, dotaknut vječnost si znala
I znam da me pratiš na svakoj postaji puta
Uspravnim držiš mi korak, nek' nikad ne luta

Znam kako vrijeme ne teče, tamo gore, daleko
Jednom, svi moramo zakoračiti preko
Duše koje se vole, svemir zauvijek spaja
Sve je mirno, jer ti me čekaš, pred vratima raja

Autor: Darko Balaš