Nek' teku ceste...

 

 

Jurimo, pitam se: "U susret čemu"?
Svatko u srcu nosi dilemu
Stati na tren, il' k beskraju poći?
Hoće li nam životi u jurnjavi proći?

Nek' teku ceste, i bez nas to mogu
Putniče stani, odmori umornu nogu
Okreni se, shvati, život je izvan utabane staze
Tu te ne pretječu bezumni, ne žure, ne gaze

Nek' svi koji žele hitaju daljini
Ti svrati pored puta, čist zrak osjeti, fini
I udahni svježinu duboko u pluća
Cesta je zakrčena, prljava i vruća

Laganim korakom ususret sudbini kreni
Netko se rađa, netko umire, a netko ženi
Duboko unutra znaj, svi oni mogu bez tebe
Bezumne se jurnjave čuvaj, misli na sebe

Autor: Darko Balaš