Ah, što ti je čovjek, krv i prašina
Naoko prazan, biološka mašina
No, mašine ne plaču, suze ne teku
Njih riječi ne bole, rane ne peku
Uče nas hladnoći, kontroli veselja
Kako trnovit je put ostvarenja želja
No, ja samo želim ljubiti i biti
Ne mogu biti što nisam, ne mogu se kriti
Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu
Zapjevajmo zajedno, promijenimo planetu
Sloboda duboko iz same duše kreće
Svatko je kovač svoje vlastite sreće
Ja dižem glavu, opraštam i volim
Priznajem greške, darujem i molim
Jedan je glas, no odjekuje daleko
Ne pozna granice, putuje prijeko
Do glasova drugih, što čekaju znake
Kako bi zaorile arije, sudbonosne, jake
Čovjek je toplina, ne hladna mašina
Sazdan od svjetla, ne samo krv i prašina
Autor: Darko Balaš
Naoko prazan, biološka mašina
No, mašine ne plaču, suze ne teku
Njih riječi ne bole, rane ne peku
Uče nas hladnoći, kontroli veselja
Kako trnovit je put ostvarenja želja
No, ja samo želim ljubiti i biti
Ne mogu biti što nisam, ne mogu se kriti
Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu
Zapjevajmo zajedno, promijenimo planetu
Sloboda duboko iz same duše kreće
Svatko je kovač svoje vlastite sreće
Ja dižem glavu, opraštam i volim
Priznajem greške, darujem i molim
Jedan je glas, no odjekuje daleko
Ne pozna granice, putuje prijeko
Do glasova drugih, što čekaju znake
Kako bi zaorile arije, sudbonosne, jake
Čovjek je toplina, ne hladna mašina
Sazdan od svjetla, ne samo krv i prašina
Autor: Darko Balaš
Nema komentara:
Objavi komentar