Svi smo mi jedno...

Još nije suho lišće na mojoj grani
Još su mi laž, prevara i beznađe strani
Korijen mi seže sve od postanka svega
Stvoritelj me prati, ja vjerujem u njega

I kada učine tmine da mi srce zazebe
Ja imam njega, ja imam sebe
Jer dio svemira i u meni zauvijek živi
To je taj komadić duše što svemu se divi

I moje su boje dio duge života
Zajedno s drugima iz njih se rađa ljepota
Mi spajamo zemlju i nebo nakon kiše
I svakom novom zorom, sve nas je više

Tkamo tu nit što vodi u bolje sutra
Krhka je, tanka, no uporna svakoga jutra
To je stvoritelj u nama koji svjetlom se rodi
Vodi tijela i duše ka konačnoj slobodi

Sestre, Braćo, svi smo mi jedno
Iako misle kako stablo nam je bijedno
Snažno je ono, od podnožja do lista
Stvoreno je ljubavlju, neka pobjedom blista

Autor: Darko Balaš