Svanulo
je novo jutro. Oluja je napokon izbacila sav svoj bijes i svu svoju
snagu, te očistila zemlju uvijek iznova, natopila je životom i omogućila rast nove klice postojanja. Još je
pokoja kap tražila svoj put, nježno milujući granu drveta u ljubavnom
skladu starom tisćljećima, od kada je priroda odlučila roditi sve što
postoji. Niti njen put nije bio uzalud, jer svaka kap ima svoju svrhu u
stvaranju novog života. I niti jedna
nije višak. Prohladno je i dah ti se kondenzira u koprenu magle koja
nestaje zajedno s tvojim bijesom u dalekim krošnjama drveća.
Mir se vratio, sklad zasvirao svoju melodiju i prelijepi cvrkut ptica pozdravljao je rađanje još jednog, novog dana. Tako je to ratniče. Izmjena bijesa i nježnosti, izmjena srdžbe i ljubavi, izmjena olujne noći i sudbonosnog dana punog nade. Kao niti kap koja se miluje s granom drveta, tako ni ti nisi suvišan u čudesnoj igri postojanja, jer, u suprotnom, ne bi bio niti stvoren. Isto tako, ne bi bio stvoren niti jedan čovjek na tvom putu, niti jedan izazov, niti jedna prepreka koja se katkada čini nepremostivom.
Znaš to, osjetiš moć rađanja u svakom dijelu svog tijela, koje je spremno za novu bitku, novi izazov, koji ćeš svladati kao i sve druge. Jer oni nisu ništa drugo, do test tvoje zakletve i odlučnosti kako ćeš služiti ljubavi. Kao i sve drugo što postoji. Sada, pri svjetlosti dana, tvoj put je jasniji nego ikada prije; donijeti riječ istine iznova i iznova, odmoriti kada ti nestane snage, a nakon toga ponovno se podignuti poput feniksa od vatre i donijeti plamen radosti svakoj duši koju dotakneš. Iznova i iznova, u ciklusu koji traje zauvijek, jednako svrhovit kao i sve što je stvoreno oko tebe. Ratnici s dušom postoje s razlogom, postoje zato što trebaju postojati.
I dok se pramenovi svjetlosti nezaustavljivo probijaju kroz krošnje i nježno dotiču vrhove tvojih čizama, pozivaju te na korak dalje.
Uvijek dalje, uvijek ka ljubavi...
Autor: Darko Balaš
Mir se vratio, sklad zasvirao svoju melodiju i prelijepi cvrkut ptica pozdravljao je rađanje još jednog, novog dana. Tako je to ratniče. Izmjena bijesa i nježnosti, izmjena srdžbe i ljubavi, izmjena olujne noći i sudbonosnog dana punog nade. Kao niti kap koja se miluje s granom drveta, tako ni ti nisi suvišan u čudesnoj igri postojanja, jer, u suprotnom, ne bi bio niti stvoren. Isto tako, ne bi bio stvoren niti jedan čovjek na tvom putu, niti jedan izazov, niti jedna prepreka koja se katkada čini nepremostivom.
Znaš to, osjetiš moć rađanja u svakom dijelu svog tijela, koje je spremno za novu bitku, novi izazov, koji ćeš svladati kao i sve druge. Jer oni nisu ništa drugo, do test tvoje zakletve i odlučnosti kako ćeš služiti ljubavi. Kao i sve drugo što postoji. Sada, pri svjetlosti dana, tvoj put je jasniji nego ikada prije; donijeti riječ istine iznova i iznova, odmoriti kada ti nestane snage, a nakon toga ponovno se podignuti poput feniksa od vatre i donijeti plamen radosti svakoj duši koju dotakneš. Iznova i iznova, u ciklusu koji traje zauvijek, jednako svrhovit kao i sve što je stvoreno oko tebe. Ratnici s dušom postoje s razlogom, postoje zato što trebaju postojati.
I dok se pramenovi svjetlosti nezaustavljivo probijaju kroz krošnje i nježno dotiču vrhove tvojih čizama, pozivaju te na korak dalje.
Uvijek dalje, uvijek ka ljubavi...
Autor: Darko Balaš
Nema komentara:
Objavi komentar