Pobjedi daljine...

Vjetar me nosi, staze se gube
Nedaj se sine i stisni zube
Šapće mi glas što iznutra vodi
Ne daj se pustinji, vjeruj slobodi

Prolaze usamljene karavane
Glazba pretvara noći u dane
Zvuk violine što za putnike svira
Pod čarobnim plaštem svemira

Zvuk je to koji samo duše čuju
Kad melodiju stvaranja štuju
On zalutale na pravi put vraća
Pogrešni korak životom se plaća

Znaj i kad si sam netko te čeka
Putnika sudbine što dolazi izdaleka
Taj netko je sila koja šalje ti znake
I vodi ti korak preko pustinje svake

Stani, oslušni, pravi put odaberi
Kroz vrele dane i hladne večeri
Tad čut ćeš taj glas što govori: "sine"
Ne boj se, putuj, pobjedi daljine

Autor: Darko Balaš