Ja ga jednostavno zovem: "tata"...

Postoji čovjek s rukama od zlata
Ja ga jednostavno zovem: "tata"
Otvara dušu kao stranicu knjige
I potpunom strancu otkloni brige

Njegove su ruke i čelik i svila
Kraj njega bi i stijena mekana bila
Prijatelju svakom daje sebe cijelog
Ni traga crnini, samo more bijelog

Opak je neprijatelj protiv koga se bori
Napadnut bolešću, ipak čuda stvori
I kada ga zlo ponekad baci na leđa
On ustaje opet, oči svijetle ispod vijeđa

Plače jedino kada mi ne može dati
Serviran ručak i osmijeh što se zlati
Vrhunski majstor životnog zanata
Ja ga jednostavno zovem: "tata"

Autor: Darko Balaš