Istina....

O Bože, zar se tako živjeti može?
Dok se lovci iz zasjeda množe
Gule nas i trgaju do gole kože

Čovjek čovjeku vuk biva
Što se to u praznim dušama zbiva?
Je li nam sudbina za to kriva?

Pustili smo neka se ljubavi smiju
Jedno od drugog srca se kriju
Istjerali smo lane, a pustili liju

Mi više ne želimo tako
Sloboda se ne predaje lako
Ustani sine, oče, djede i bako

Svi zajedno kažimo: "Dosta!"
Bilo je previše duhovnog posta
Iz srca izbacimo nezvanog gosta

Moramo sami nanovo otkriti lane
Ukloniti tminu, razvedriti dane
Neka kaos jednom i zauvijek stane

Mi možemo, samo dignimo glave
Dopustimo neka se ljubavi slave
Odbacimo laži i živimo istine prave

Autor: Darko Balaš