Svjetlost je proparala mrak oštricom elektriciteta, energijom stvaranja
koja nikada ne može biti zauzdana u potpunosti. Munja što je sjevnula
na tamnom nebu, rasula se u stotine blještećih ogranaka i svaki je od
njih moćno urliknuo kao vladar noći. Potmula tutnjava, glas prirode i
njene snage, odjeknuli su slobodni i neukroćeni samo nekoliko sekundi
nakon što je grozd svjetlosti pobijedio oblake.
Stvaranje!
Nezauzdana energija koja proslavlja život! Uplašeni, šćućureni i mali,
rijetki ljudi iz obližnjeg sela, skrili su se u tamne kuteve svojih
srca, čekajući prolazak nevrijemena. Njima je priroda neprijatelj, u
biti, njima je neprijatelj sve ono što ne razumiju i sve ono čega se
boje. Sve ono nad čime nemaju uzaludnu iluziju kontrole. Sve svoje sitne
razmirice, podlosti i zavisti, sklonili su na tren, poput uplašenih
miševa skrivajući se u varljivim čatrljama sigurnosti. Naravno, kiša je
slijedila moć munja i polijevala životom sve što se u tom trenutku našlo
na njenom putu. Jer i ona, baš kao i energija, roditelji su svega onoga
od čega uplašeni žive, a da se uopće ne pitaju o tome.
A ti si na
kiši ratniče. Samo ti oči svijetle energijom, ispod tamne kukuljice, niz
koju teku vlažni slapovi ljetnjeg pljuska. Proslavljaš život, znaš da
ste i ti i kiša jedno, i ti i munja dio iste energije koja je stvorila
sve što postoji. Tvoje oči blješte istom onom svjetlošću kao i munje
koje paraju tminu; tako i tvoje riječi paraju tminu neznanja za svakog
onoga tko te želi čuti i razumjeti. No, noćas si sam, noćas jedino ti
shvaćaš da oluje nisu ništa drugo do rađanje novog i pročišćenijeg
jutra, samo ti kišu doživljavaš kao rijeku života koja ti teče niz lice
poput izvora mladosti, a munje kao prijatelje koji svoju moć predaju
svima. Da, bilo je ljudi koji su to razumjeli, no pohlepa i strah od
slobode i nedostatka kontrole nije im dozvolio da to objasne i podare
ljudima. I tako ukrug. Neznaje i strah, zaborav i kontrola. Oči ti
sijevaju bijesom, šake su ti čvrsto stisnute u pobuni.
Ima li tvoja
misija uopće smisla? Vrijedi li se boriti kada su te izdali tisuću puta
i skrili se od oluja u baruštinama zlobe, tiho šapćući međusobno kako
je tvoja vjera potpuno uzaludna? Ima li nekoga tko isto kao i ti, ove
noći stoji na vjetrometini i ne doživljava je neprijateljem već svjedoči
ljepoti postojanja? Negdje, sigurno postoji netko tko zaslužuje znanje,
možda se pretvara skriven od onih koji ne razumiju i isto tako, traži
prijatelja.
Oslušni svoje srce koje bubnja jednakom snagom kao i
potmula grmljavina, osjeti oluju u svojim žilama koja te pokreće na novi
put. Put potrage za onima koji su odabrali ljubav. Ako postoji i samo
jedan koji će biti spašen, tvoja misija nije uzaludna. Proći će kiša,
smirit će se oluja i sunce će opet ispuniti jutro na vedrim licima ljudi
koje ćeš sresti na putu.
A ti ćeš nastaviti odapinjati strijele
ljubavi u svako srce. I onih koji vjeruju i onih koji nevjeruju. Sve dok
ih bude bilo u tobolcu koji kao stvoriteljevu ruku osjećaš na vlažnom
ramenu. I zato, pretvori bijes u energiju za novi korak, za novu stazu
koja će te odvesti putem tvoje misije. Pa makar taj put bio ispunjen
lokvama smrznute vode i kaljužom prljavog blata. Pogledaj! Osjeti svu tu
moć koja noć pretvara u dan i proslavlja postojanje.
Za svjetlost, za ljubav!
Autor: Darko Balaš
