Kad napustiš svoje najluđe sne
Znaj, i dobro i zlo, proći će sve
Duša je vječnost, ne sitna minuta
Katkada leti, katkada luta
Tu nema krivice, niti stalnoga jada
Sve prošlosti ljudske, stvaraju sada
I kad se čini da put nas vodi dalje
On k snovima kreće, signale nam šalje
U oku djeteta, u pjesmi, u knjizi
Pogledaj dobro, Bog je uvijek u brizi
Kad pomisliš kako svuda je tama
Neka nevidljiva sila bdije nad nama
Kao slutnju, osjećaj, čujemo je unutra
Ona je putokaz za bolje sutra
Onaj tko zastane čut će joj glase
Poruke su tu da nas od beznađa spase
Snovi su ono što duša zaželi
Bez njih smo mrtvi, više nikada cijeli
I kad nam svijet urla kako nemamo kamo
Nasmijat ćemo se glasno, mi sanjati ZNAMO
Autor: Darko Balaš
Znaj, i dobro i zlo, proći će sve
Duša je vječnost, ne sitna minuta
Katkada leti, katkada luta
Tu nema krivice, niti stalnoga jada
Sve prošlosti ljudske, stvaraju sada
I kad se čini da put nas vodi dalje
On k snovima kreće, signale nam šalje
U oku djeteta, u pjesmi, u knjizi
Pogledaj dobro, Bog je uvijek u brizi
Kad pomisliš kako svuda je tama
Neka nevidljiva sila bdije nad nama
Kao slutnju, osjećaj, čujemo je unutra
Ona je putokaz za bolje sutra
Onaj tko zastane čut će joj glase
Poruke su tu da nas od beznađa spase
Snovi su ono što duša zaželi
Bez njih smo mrtvi, više nikada cijeli
I kad nam svijet urla kako nemamo kamo
Nasmijat ćemo se glasno, mi sanjati ZNAMO
Autor: Darko Balaš
Nema komentara:
Objavi komentar