Još jedna jesen...

Još jedna jesen dolazi polako
Prođe ludilo ljeta, i bolje je tako
Ja sam više za mir, stranicu knjige
Nek tjelesa na plažama vode svoje brige

Jer čovjek je kotač što k vječnosti kreće
Vanjska ljepota ne čini mu sreće
I svaki ga okret tjera kraju ceste
Niz puteve žali: "Eh, godine, gdje ste"

Zato volim jesen, jer uspori na tren
Priznajem, u srcu sam zauvijek njen
Miris kestena sa dalekih staza dječaka
Još pleše sa kišom niz lokve sokaka

Bože, ostali smo djeca za ovaj tren života
No, učinili smo sve da se zaboravi ljepota
Al' ipak, jesen, naš kotač unatrag vraća
Tko propusti stati, grešku preskupo plaća

I srlja i dalje stazama što drugi ih vode
Bez mirisa kestena, bez smijeha, slobode
Proklinje dan što tmuran s oblacima žuri
Blještavim cestama novim, prazne duše juri

Autor: Darko Balaš