ponedjeljak, 18. svibnja 2015.

Povratak k ljubavi...


Kada govorimo o energiji stvaranja, o energiji spajanja dvije osobe u proslavi ljubavi, onoj energiji čiji nas surogat zapljuskuje sa svih strana kroz medije i kojoj je na taj način oduzeto ono što je inicijalno trebala biti; energija obnavljanja naših tjelesnih bića i proslava života zbog kojih smo i stvoreni u tijelima muškarca i žene, vratimo se osjećajima koje će joj vratiti tajnovitost, koje će odbaciti vulgarizaciju i njenu prodaju, te ju učiniti tananim strujanjem magnetskog elektriciteta kroz svaki dodir i kroz svaki ubrzani dah kojim se predajemo jedni drugima. Nevjerojatna je činjenica da našim spajanjem otvaramo vrata svemira za ulazak nove duše na ovaj naš prelijepi, mali planet, tako bogat životom pogodnom čovjeku u vakuumskim beskrajima nekih drugih postojanja, nama neznanih i do sada, još uvijek stranih. U materijalizaciji, zaboravu i potiskivanju svega onoga što ljubav predstavlja, a to je prvenstveno rađanje novog života i njegovo trajanje do odlaska na neku drugu, višu razinu postojanja, gledamo iskrivljenju sliku onoga što ljubav među bićima mora biti. Čudesna proslava života. Stvoreni smo za radost, stvoreni smo za konekciju bez iskrivljavanja, manipulacije i predrasuda, stvoreni smo da se volimo. Bez osjećaja krivnje i bez "pravila" koje nam nameću tisućama godina. U cijeloj toj nesretnoj priči, preostaje nam samo jedno, ako želimo sagledati svu veličinu vlastitog postojanja i  fantastičnost njegovog djeljenja s drugima. Povratak k ljubavi. A ona uvijek zna u kojem će nas smjeru uputiti. Samo ako u tišini i bez "utjecaja", oslušamo otkucaje svog vlastitog srca.


Autor: Darko Balaš

Ljubav smo mi sami...


Ljubav je svuda oko nas, ona je pokretač svakog impulsa života, bilo to sjeme koje klija u toplini zemlje, bilo to topli osjećaj koji cvjeta u srcu nakon prvog susreta, bila to misao u stvaralačkom umu umjetnika. I nije naš izabor, jer u stvari, niti nema izbora. Ona je izabrala nas jer se kroz nas manifestira u svim oblicima stvaranja. Čak i kada nam se čini da je ne vidimo srca okrenutih tegobama koje stvaraju iluziju njene odsustnosti, ona nas čeka da joj se vratimo u toploj riječi prijatelja, skrivenom pogledu ispunjenom osmjehom koji blijesne prema nama na ulici, nepreglednoj ljepoti pejzaža koja oduzima dah i u malom cvijetu što je ljepotom pobijedio suhu oporost pustinje. Ne, nema izbora, jer ljubav smo mi sami i sve oko nas.

Autor: Darko Balaš