Noć je mirisala na svježinu,
osjećao je kako je sve oko njega zaspalo i tišina je zamijenila dnevnu
užurbanost, provlačeći se između usnulih krošnji drveća. Tisuće zvijezda gusto
rasutih pa kristalno čistom nebu nijemo su svjetlucale kao jedini svjedoci
njegove staze koja je bila posuta već opalim lišćem jeseni. Mjesec je bio
nestvarno velik i pun dok se presijavao srebrom u njegovim očima i tu se mješao
sa vatrom koja je gorjela u njegovom pogledu. Hladnoću nije niti osjećao dok je
plamen strujio svakim njegovim korakom koji ga je čvrstom odlučnošću vodio sve
dalje niz šumski puteljak što se gubio u daljini. Bešumno, poput divlje mačke
spremne za napad, klizio je kroz noć onim laganim pokretima punim energije koji
već u slijedećem trenutku mogu eksplodirati u smrtonosno brzu akciju.
Samo on i
noć, samo njegovo ja i cilj kojemu je krenuo. I ništa drugo ne postoji, čak
niti kratki dah koji se gubio u izmaglici što je polegla pod stablima čineći se
nestvarnom dok se u pjenastim oblacima kovitlala polutminom. Mač je stegnuo u
desnoj ruci i osjećao ga je kao produžetak svoje vlastite duše dok je punina njegove
drške činila stisak šake čvršćim nego ikada prije. U šumu ga je iz grada
protjeralo nerazumijevanje, strah onih koji ne vide, onaj uvijek prisutni ubod
mržnje prema svima koji su drukčiji. Još jedna staza i još jedna šuma, nakon
još jednog grada prepunog praznine ljudskog straha od nepoznatog. Negdje u
dubini srca slutio je da i ovaj put završava u nekom novom gradu, među nekim
novim borbama koje će morati voditi u ime cilja koji slijedi još od svog prvog
daha. Donijeti svijetlost u svaki kutak koji je prekriven tmastim plaštom
neznanja. Mač koji drži u ruci naziva se ljubav, a sve staze kojim kroči
nazivaju se životom.
I ova noć će proći, i ova šuma će nestati jer energija
koja tjera njegovo tijelo naprijed stvorena je negdje u svakom srcu koje voli.
Nema predaje, on je dio prirode, on je dio kreacije koju nikada nitko neće moći
uništiti glupošću. Čeka ga još jedna bitka, čeka ga ispunjenje misije koju
svaki njegov suborac zna još od onda kada je sve započelo. On je mora ispuniti
jer je poslanje samog stvoritelja, donijeti nadu i svjetlost u svaki kutak
ispunjen tminom, u svaki grad ispunjen mržnjom, u svako srce slomljeno
nepravdom. U očima mu sijaju zvijezde, u ruci mu je oružje pobjede, u koraku mu
je sigurnost časti. On se ne boji.
On je Ratnik s dušom.
Autor: Darko Balaš
Autor: Darko Balaš
Nema komentara:
Objavi komentar