Imati i nemati, priča o tome kako sam dobio na lotu 3

Zadnji dio priče.Nikada, ali nikada ne zaboravimo tko smo. Komadić zvijezde koju je kreator smjestio u svako od naših srca.

Upravo u vrijeme otvaranja unutarnjih očiju koje gledaju preko ograničenja realnosti i materije, igrao sam loto 7-39 uvijek uplaćujući isti listić s istim brojevima, naravno bez uspjeha. Ta odiseja trajala je već dvije godine bez ikakve naznake da bi mogao ugledati spasonosne obale Itake jer ih zapljuskuje plima svih onih koji traže matrijalnu sigurnost novca koji je krajnji cilj ovog putovanja punog razočaranja i troglavih aždaja neuspijeha. Shvatio sam da je čudesno kormilo broda moje spoznaje u dosadnim rukama strpljenja i upornosti. Zaboga, niti jedna knjiga samopomoći i drevnih mudrosti ne kazuje da je krhka nit zadovoljstva životom pod stalnim udarima dosadnih, repetitivnih zamki običnog dana ispunjenog događajima i ljudima koji su daleko od nadahnuća, potonuli u sivilo običnog preživljavanja. Moje visoko podignute zastave želje i spoznaje sukobljavale su se uvijek sa istim zidovima tvrđave koja se naziva Ego. Tvrđave koja je sazdana na temeljima straha uvijek u pokušaju da te zarobi i učini dijelom mase. Jedina oružja koja mogu srušiti visoke kule neznanja i nevjerice iznova su i iznova strpljenje i upornost u zadržavanju osjećaja divljenja prema svemu onome što je sastavni dio putovanja k svjetlosti znanja. Iz dana u dan, iz događaja u događaj, uporno sam zadržavao duboki unutarnji osjećaj da je moj dobitak na lotu činjenica koja samo čeka svoju potvrdu i manifestaciju u realnosti. Sa svakim izvlačenjem, sa svakim promašajem i razočarenjem rasla je čudesna snaga očekivanja koja mi je strujala tijelom poput neuništive energije koju sam mogao osjetiti u svakoj stanici organizma, svjesnom emitiranju želje koja ne može biti ne ispunjena. Strpljenje, upornost, i činjenica u mom umu. JA dobijam na lotu. Sva moja pozornost, a moć pozornosti usmjerava događaje kao i same čestice koje sačinjavaju svemir, bila je usmjerena k malenom, šarenom listiću koji je postao moj suputnik i već se isprao provlačenjem kroz mašinu za očitavanje dobitaka. Desetinu puta rekli su mi da ostavim svog prijatelja, da ga zamjenim novim jer je nevažan, jer je obični, mali listić za loto bez ikakvog značenja. No, ja nisam popuštao, stvari u svojoj esenciji jesu život i mi smo ti koji ih oživljavaju davajući im pozornost i ljubav. Moj prijatelj i ja putnici smo na stazi uspjeha. Uvijek s tom istom senzacijom očekivanja koju sam projicirao u svakom dahu, svakom razgovoru i svakom susretu, ostao sam vjeran svom nerazdvojnom drugu do samoga kraja. To stanje svijesti o sigurnom dobitku dovelo me je u studio hrvatske televizije gdje sam sudjelovao u "Milijunašu", na polje prvog sučeljavanja u emisiji "Najslabija karika" i u druge nagradne igre koje su mi samo potvrdile, iako su bile bezuspješne, da je usmjeravanje svijesti jedini siguran put k cilju koji sam odabrao. Prošlo je šest mjeseci. 

To jutro, kada je izvučen serijski broj mog prijatelja za mene to nije bilo nikakvo iznenađenje, već samo divljenje čudesnoj materijalizaciji moje želje koja je postala ČINJENICA još davno prije u samom središtu mog bića. Suze, krupne kapi oduševljenja moje pobjede i manifestacije tvrdnje da je sve Moguće, a koju sam uporno ponavljao svakom koga sam sreo, slijevale su se niz moje lice, svaka od njih kamen temeljac oduševljenja životom; tom magijskom, fenomenalnom kreacijom nastalom u čudesnoj tvornici igračaka koju nazivamo svemir. I svi smo plakali od sreće, moj otac kojeg sam prvog nazvao i koji mi je rekao: "Sine, znao sam", moja majka koja djeli putovanje s nama uvijek tako dobra, tiha i s podrškom za sva bića ovog svijeta, mojim najbližim prijateljima. Šalio sam se tada rječima velikog Gaja Julija Cezara; Veni, vidi, vici. Dođoh, vidjeh, pobijedih. Sve drugo bilo je kao u snu. Moj ponovni odlazak u studio hrvatske televizije gdje se kuglica na bubnju zaustavila na sto tisuća kuna, moj povratak kući i nezaboravni osjećaj brojenja novca koji sam materijalizirao. Misija je ispunjena! Moj prijatelj i ja dokopali smo se nekada dalekih obala koje nazivaju čudom. U tom trenutku počeo je i moj put buđenja k istini. No, to je tema za neku drugu priču............
 Dobitak pogledajte na:
https://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=888NVWTXsng

Autor: Darko Balaš