Snovi i sjećanja

Snovi i sjećanja. Ah, ti snovi i sjećanja. Biserje što ga život prosijava po našem putu iz nebeskog oceana želja da svojom svjetlošću dotaknu one niti slatke glazbe koje naše srce umije svirati kada je otvoreno, kada samo jedna nota osmijeha uglazbi savršenu ugodu koja nosi valove topline svuda po beskraju naših duša. Jer što je život nego film sjećanja koje sličicu po sličicu slaže taj svemirski glazbenik koji nas je stvorio da bi jednoga dana cijelu tu rolu ponijeli sa sobom na dugi put kojim svatko od nas mora jednom krenuti i ispunjen ili prazan vratiti se njemu. A ono što ćemo ponijeti čine snovi i sjećanja. I ništa više. Zato, ja odabirem sanjati i da, zato ja odabirem sjećati se čak i najmanjeg djelića želje koja je nastala duboko u duši i koja se materijalizirala u njenom dodiru i u njenim usnama koje su moje učinile žednim preslatkog daha koji ih je utrnuo od potrebe za spajanjem. Ispunjavam svaki slijedeći san tom potrebom jer ništa drugo ne može moje snove učiniti vrijednim sanjanja. O da, nosit ću to sudbinsko spajanje kao kormilo svog broda sjećanja kroz uzburkane valove sumnje i straha bez obzira na mogućnost da se taj brod nasuče na surove hridine realnosti. Jer svaki doživljeni tren koji mi se katkad činio nevažnim i običnim i svaka sekunda tog spajanja u potrebi za dubinom topline koju ćutim kao esenciju postojanja tka široko jedro mog broda koje ga nosi snagom nebeskog vjetra ljubavi u daleku luku koja će se jednom ukazati na obzorju, jednom kada stignem na mjesto iz kojega sam i krenuo na put. I tada, svoje sjećanje ponijeti ću sa sobom i priložiti ga u knjigu ljubavi stvoritelja da ga zapiše zlatnim slovima za vječnost. I reći ću bezglasno, rječima duše, zbog tog sjećanja vrijedjelo je živjeti. 

I zato, dragi moji, pozivam Vas da živite, pozivam Vas da sanjate i pozivam Vas da svoja sjećanja učinite filmom koji uvijek možete pogledati svojim unutarnjim očima sa radošću i zadovoljstvom. Sjećanje je jedino što ostaje, svaki događaj u našoj egzistenciji na ovom malenom, prelijepom i plavetnom planetu čarobnim štapićem vremena pretvara se u sjećanje i ja želim da to sjećanje bude ispunjeno ljubavlju, a ne mržnjom i nezadovoljstvom. Vjerujte mi, jedino je to bitno. I zato sanjajte svoje snove, ostvarujte ih i nemojte bježati od svojih sjećanja. Jer.........................

Oni su jedino što doista imamo, sve drugo je iluzija. Poklanjam Vam link na jednu predivnu pjesmu koja je sinoć našla sigurno utočište u luci moga srca u predivnoj izvedbi legendarnog, osječkog benda "Lavine":

Dreams to remember