Pričat ću vam o ljubavi muškarca prema ženi. Znam, potrošen koncept u ova čudna vremena kada se ljubav izjednačava s bračnim udruživanjem kao osnovnom jedinicom za kupovanje besmrtnosti i puko produženje vrste. I kupovanje sigurnosti stalnog partnera. No, je li to recept za ljubav muškarca prema ženi? I postoji li ovakva ljubav ili je samo utopija implementirana u naše umove putem hollywoodske industrije mašte?
O da, postoji, ja znam da postoji, ja svakim otkucajem srca spoznajem da ona živi zajedno sa svakim mojim udisajem koji beskrajno tka nježne tonove ljubavi za ženu čiji samo jedan pogled smaragdne svjetlosti njenih izvora bezvremenske ljepote ispunjava moj um željom da se ogledam u njima i čuvam ih sigurne od sve prljavštine svijeta koja im može umanjiti sjaj. Samo jedan kratak pogled ovih zdenaca u kojima njena duša stanuje i daje im svemirsku dubinu razlog je da vrijeme više ne postoji otkinuto i bačeno kao nepotrebna krpa jer taj tren sve ispunjava svrhom i traje beskrajno dugo još kada ostanu samo u rubovima sjećanja. I ja sam tada ljubav, sama njena esencija jer sve drugo prestaje postojati neuporedivo, siromašno i tako bezvrijedno obično u usporedbi sa zelenilom čija iskra kao da je zapaljena rukama davno nestalih bogova. Tada postojim, tada doista jesam i tada život ostane zamrznut u misli neprolaznog divljenja tom vrhuncu evolucije i savršenstvu fantastične kreacije za koje riječi opisa postaju samo bezuspješni pokušaji umjetnika da uhvati u sliku ono što je potpuno neuhvatljivo. I melodija moga srca tada je njavrijednija simfonija koja je dotakla same temelje inspracije duboko unutar duše. Jedino sam tada stvaran, kada se potvrđujem u pogledu tih nestvarnih očiju. Paradoks, zar ne? Nestvarna ljepota tih nasmijanih očiju jedina čini moj život stvarnim i vrijednim življenja. Sve drugo, samo je šarena laž utrke za pronalaženjem svrhe postojanja kroz neprestano lutanje kroz površna prijateljstva, površna putovanja, površne poslove i površnu borbu za moć. A samo jedan tren što ga osvjetle ti svjetionici zelenila koji pozivaju brod moje duše u sigurnost luke ljubavi briše sve iluzije površnosti snagom neuništivog putokaza koji mi ukazuje da moja sreća ima samo jedan put. Onaj koji počinje i završava u svjetlosti njenih očiju.
